Selo proroka – Kremna
Po dvojici naročito obdarenih, vidovitih, svuda je poznato: proroci Miloš i Mitar Tarabić, koji su u 19. veku proricali i za nova vremena, Kremna i proročanstvo utkali su u našu kulturnu baštinu. Neobjašnjivom narodnom mistikom učinili da živi i traje vekovima, unosi nadu u živote, privlači sve generacije i nekad i sad. Tragom te nepresušne radoznalosti ljudi za poruke Kremanskog proročanstva, u zaseoku Tarabići pod Tarom napravljen je Spomen dom kremanskih proroka, mesto kome kao na hodočašće hrle stotine i hiljade znatiželjnika. Tu je nekad bila i takozvana ‘’kosmička kugla’’, ovde je mnoštvo raznih relikvija. Spomen dom, sav u drvetu i etno stilu, novi je izazov za turističke grupe i putnike namernike.
Tajanstvena lepota između Tare, Zlatibora i Šargana, mesto gde vazdušne struje melemom kupaju i odmaraju umorne ljude, šarena bašta u kojoj sve sija i treperi – to je selo Kremna, najčudnovatije i najizazovnije selo Srbije.
U srcu prostranih livada i borova, spektru boja, u harmoniji pejzaža i mirisa, u žuboru zdravih planinskih voda. Selo na idealnoj nadmorskoj visini za vazdušnu banju (800 m) opkoljeno borovom šumom koja ne dopušta maglama da privire kremanskom polju. Prostor tajanstvenog kamena na kome Kremna leže se, kažu, ni iz satelita i aviona ne može snimiti. Ovo je mesto za zdrav i dug život, koje je uvek davalo bistre i obdarene ljude.
Naravno, ne dolaze turisti u Kremna samo zbog proročanstva. Sve je više onih koji žele danima da uživaju u lepotama sela, blagodetima prirode, gostoprimstvu domaćina. Ostala je priča da su još Nemanjići ovde imali svoje kuće za odmor i preko celog leta boravili, da je turskim agama i begovima pravi merak bio doći sred Kremanskog polja, da su još pre Zlatibora Kremna privlačila prve turiste, sve do 20. veka bila glavno turističko mesto zapadne Srbije. Danas se to polako vraća: mnogi Kremanci su rešili da se bave seoskim turizmom i ovo s uspehom čine. Objekti za smeštaj su im lepo opremljeni i dvorišta uređena, hranu spremaju majstorski, njihova pažnja prema gostu je iskrena, a sadržaji mnogobrojni. Čemu se ljudi ovih krajeva posvete to uvek uspeva, tako je i u seoskom turizmu.
Ovde se gostu ugađa, priprema jelo koje voli. Svaka domaćica nudi vruću gibanicu, proju, pršutu, kuvana jela iz zemljanog posuđa izuzetnih ukusa, pečeno prase i jagnje, domaće sokove od maline, najbolju rakiju, raznovrsne kolače, hranu koja i starom i mladom godi. Pravo bogatstvo prizora i ukusa. Tako one hranu pripremaju za svoje goste, koji ovde na odmor dolaze sa raznih strana sveta, pa čak i iz Indije.
Gore, iznad Zlakuse, u obližnjem brdu izdaleka se vidi veliki otvor. To je ulaz u čuvenu Potpećku pećinu, najznačajniji speleološki objekat zapadne Srbije. Ona je, pišu stručnjaci, monumentalni spomenik prirode, sa najvišim ulazom na Balkanu, visokim oko 50 metara. Odavno uređena i otvorena za posetioce ima osvetljene staze duge preko 500 metara. Prebogata je pećinskim nakitom, zanimljiva za svakog ko pohodi ovaj kraj. Iz Potpećke pećine ističe kao biser čista reka Petnica. Preduzimljivi stanovnici sela Potpeća napravili su na njenom kratkom toku mnoštvo ribnjaka kvalitetne pastrmke. Pregradili reku i stvorili bazene u kojima se cele godine ribe praćakaju, pravu blagodet za čitav kraj. A kraj ribnjaka, zarad turizma, uredili stare vodenice i valjarice, lepo opremili domaćinstva da oni koji sve ovo hoće da dožive imaju gde da se smeste. A kad su tu, i da probaju prženu pastrmku, tek izvađenu iz reke, koju Potpećanke najbolje pripremaju.
U obližnjem Potočanju je i jedan neobičan davnašnji kameni most, na rečici Derventi. Kažu da je star mnogo vekova, zovu ga i rimski i turski most, kako kad. A selo Krvavci odvajkada je znano po sjajnim trubačima, narodnim samoukim majstorima limenog instrumenta, koji su svojim umećem decenijama davali pečat Dragačevskom saboru u Guči. Ovde i u Zlakusi pojedine porodice pročule su se po sviranju trube: Ostojići, Babići, Stanimirovići. Malo poljoprivrede za užičku pijacu, malo trube za veselja i sabore, a u novije vreme i domaćinstvo ljubiteljima seoskog turizma – i život teče kao reka Đetinja…